Prosječni američki ugljični otisak po osobi u 2014. iznosio je 21,5 metričkih tona CO2 prema Sveučilištu Michigan. To je povećanje od 7% u 25 godina. I dalje je najviši u svijetu od industrijalizacije, ali slika nije ujednačena u cijeloj zemlji ili čak unutar regije.
Što je ugljični otisak?
Uz izraz "ugljični otisak", koji se često pojavljuje u vijestima, ljudi se mogu zapitati što je ugljični otisak i kako se njihov mjeri.
" Ugljični otisak" definiran je kao mjera stakleničkih plinova za čije je stvaranje netko odgovoran ili jedinice ugljičnog dioksida koje se proizvode u tonama godišnje. Ovi plinovi nastaju raznim aktivnostima uključujući prijevoz, troškove energije u kući, prehranu, postupke recikliranja i proizvodnju otpada.
Kako izračunati svoj ugljični otisak
Nije potrebno naučiti kompliciranu matematičku formulu za određivanje ugljičnog otiska. Srećom, na internetu su dostupni mnogi kalkulatori otiska, kao što je kalkulator Carbon Footprint. Da biste odredili otisak, unesite pojedinosti o kućnoj potrošnji energije, učestalosti i prijeđenoj udaljenosti automobilom i zrakom, prehrani i sudjelovanju u programima recikliranja i količinama proizvedenog otpada. Moguće je izračunati ugljični otisak pojedinačno ili na temelju kućanstva.
Brojke prosječnog ugljičnog otiska
Ljudi mogu usporediti svoju karbonsku stopu s prosjekom na temelju lokacije, hrane i prihoda.
Globalne usporedbe
Američki prosjek od 16,4 metričke tone CO2 godišnje, bio je više od tri puta veći od globalnog prosjeka ugljičnog otiska od 4,9 metričkih tona CO2 u 2013. prema Svjetskoj banci.
U pogledu ukupnog broja zemalja, međutim, SAD više nije bio zemlja s najvećim ugljičnim otiskom u 2014. Bio je odgovoran za 15% globalne populacije u ovoj godini i bio je drugi nakon Kine prema Environmental Agencija za zaštitu (EPA). Međutim, ugljični otisak Kineza po glavi stanovnika manji je od polovice američkog ugljičnog otiska sa 7,6 metričkih tona CO2. U 2015. emisija stakleničkih plinova neznatno je smanjena u usporedbi s 2014. zbog toplijeg vremena i manjeg oslanjanja na ugljen, navodi EPA (izvorno izvješće).
Ruralne i urbane razlike u SAD-u
Jedna od najvećih razlika u ugljičnom otisku je između ruralnih i urbanih stanovnika. Putovanje i veličina domova glavni su razlozi zašto ruralno stanovništvo može emitirati dvostruko više ugljika nego urbano stanovništvo
Ove razlike možete usporediti pomoću interaktivne karte ugljičnog otiska Sveučilišta Berkeley na CoolClimate Calculatoru. Na primjer:
-
Gradski pejzaž New York City ima prosječni ugljični otisak od 32,6 metričkih tona ekvivalenta ugljika (MCET). Ljudi u New Yorku proizvode samo 5 i 7 MCET kroz putovanja i stanovanje, budući da koriste javni prijevoz ili putuju na kratke udaljenosti. Kuće su obično manje i trebaju manje energije za grijanje.
- S druge strane, ljudi u Giltneru u okrugu Hamilton u Nebraski proizvode prosječno 65,3 MCET, a najveći izvor je transport koji je odgovoran za 23 MCET. Kućište je također 22 MCET. Transport je četiri puta veći, a stanovanje tri puta više zagađuje u Giltneru nego u New Yorku.
Doprinosi od hrane, dobara i usluga gotovo su isti u ruralnim i urbanim područjima.
Svi gradovi nisu isti
Gradovi imaju manji ugljični otisak samo tamo gdje ljudi žive u manjim kućama u prepunim gradovima, poput New Yorka, i putuju na posao na kraće udaljenosti. Tako New York City ima niži ugljični otisak od 32,6 MCET nego Denver, CO, gdje ljudi imaju prosječni ugljični otisak od 62,1 MCET. To je zato što su u Denveru prosječne kuće veće, pridonose 18 MCET (2,5 puta više od New Yorka). Grad Denver je široko rasprostranjen pa je njihov ugljični otisak u transportu na 23 MCET četiri puta veći od New Yorka, navodi se u izvješću Live Science.
Predgrađa imaju veći otisak nego gradska središta
UC Berkeley News otkrio je da što je veći grad, to je veće njegovo predgrađe. Ljudi koji žive u predgrađima su imućniji od onih u centru grada, pa imaju veće kuće. Štoviše, prostrana predgrađa znače da ljudi također prelaze više kilometara. Predgrađa su stoga odgovorna za 50% emisija iz kućanstava u SAD-u Predgrađa New Yorka, na primjer, nisu toliko zelena kao središte grada. Manhasset, jedno od njegovih predgrađa u okrugu Nassau, ima prosječni otisak od 72,4, što je dvostruko više od New Yorka. Emisije uzrokovane prometom četiri su puta veće od emisija u središtu grada. Slično veće kuće znače 2,5 puta veću emisiju nego kuće u centru grada, prema podacima s Berkeleyjeve interaktivne karte.
Dakle, prosječni ugljični otisak ljudi u predgrađima može biti mnogo puta veći od nacionalnog prosjeka ugljičnog otiska. Predgrađa New Yorka zagađuju tri puta više od nacionalnog prosjeka i više nego čak i neka ruralna područja poput Giltnera. Nije iznenađujuće da je znanstvena studija objavljena u Environmental Science and Technology 2014. pokazala da predgrađa proizvode otprilike 50% ukupne emisije ugljika u SAD-u.
Glavni izvori emisija
Dva glavna izvora emisije u gradovima, ruralnim područjima i prigradskim regijama su energija i prijevoz.
- Energy: Amerikanci žive u velikim kućama, u prosjeku od 200 četvornih metara, najvećim na svijetu, prema Shrink That Footprint. Životni prostor po osobi porastao je za 258% od 1950. godine u SAD-u, ističe Sveučilište u Michiganu. Velike kuće trebaju više energije za grijanje i hlađenje te za rasvjetu. EPA (Izvješće o izvorima) kaže da potrošnja električne energije u domovima i uredima čini 33% svih emisija uzrokovanih korištenjem električne energije. Emisije uslijed proizvodnje i korištenja električne energije drugi su najveći emiter ugljika koji pridonosi jednoj trećini ukupnih emisija u SAD-u. Osim toga, domovi i komercijalni sektori oslobađaju 12% ugljika grijanjem, hlađenjem, kuhanjem i gospodarenjem otpadom.
- Transportation: Mnogi Amerikanci voze vozila koja troše benzin kao što su SUV vozila. Došlo je do povećanja od 24% u veličini automobila i 89% u konjskim snagama između 1988. i 2015. godine, bilježi Sveučilište u Michiganu. Ti automobili tada više zagađuju okoliš od manjih modela. Većina ljudi u ruralnim područjima mora putovati na velike udaljenosti kako bi došli na posao, školu, trgovinu i zabavu. Osobni automobili koje ljudi koriste za domaća putovanja čine 43% fosila korištenih u prijevozu, navodi EPA sažetak na temelju podataka iz 2015. (str.11). U ovoj godini promet je ukupno proizveo 27% svih emisija u SAD-u
Poljoprivreda i izbor hrane
Poljoprivreda je uzrokovala 9% emisija u 2015., prema EPA, Izvori. Međutim, vrsta proizvedene hrane bilo da se radi o usjevima ili stoci važan je kriterij.
Mesna, vegetarijanska i veganska dijeta
Znanstvena studija iz 2014. godine otkrila je da proizvodnja mesne prehrane oslobađa dvostruko više emisija nego proizvodnja veganske hrane. U članku u The Guardianu ističe se da bi ljudi diljem svijeta prihvatili potpunu vegetarijansku prehranu, to bi moglo smanjiti emisije ugljika za 63% do 2050. godine, a za 70% za vegansku prehranu. Štoviše, problem je prekomjerna konzumacija mesa. Jedenje manje i zdravih porcija mesa također može smanjiti emisiju ugljika.
Međutim, različito meso ima različite otiske. Radna skupina za okoliš (brošura, str. 2) pokazuje da
- Ugljični otisak janjetine je 50% veći od govedine
- Goveđi otisak je dvostruko veći od svinjskog i do 13 puta veći od povrća
- Svinjski otisak je gotovo dvostruko veći od piletine i druge peradi
Organska hrana ima manji ugljični otisak
Šezdeset osam posto organskih farmi u Europi ispitanih meta-analizom 107 studija ispustilo je manje emisije stakleničkih plinova. Otkrili su da poljski i mješoviti usjevi koji proizvode žitarice i mliječni proizvodi imaju manji ugljični otisak od konvencionalnih farmi.
Štoviše, organski uzgoj može pomoći u sekvestraciji 100% emisija ugljika i pohraniti ga u tlo prema Rodale studiji koja izvještava o eksperimentalnom ispitivanju. Ugljični dioksid koji biljke koriste u fotosintezi koristi se za proizvodnju celuloze i škroba te se distribuira u biljci. Obično se beru nadzemni dijelovi ostavljajući korijenje u tlu (osim kod okopavina i gomolja), kako bi se ugljik iz njih pohranio u tlu. Stoga je organska hrana također bolji izbor za smanjenje ugljičnog otiska.
Sezonska hrana
Shrink That Footprint ističe da je samo 11% ugljičnog otiska hrane posljedica transporta. Dakle, ako jedete hranu s niskim ugljičnim otiskom, nije dovoljno odabrati lokalnu hranu kako biste smanjili emisije, već ona mora biti i sezonska. Sezonsko povrće i voće ne zahtijevaju umjetnu pomoć za rast i imaju manji ugljični otisak. Kao primjer, uspoređuju sezonsko povrće s konzumacijom rajčica tijekom cijele godine u hladnijim krajevima koje zahtijevaju puno energije.
Veći prihodi stvaraju veliki ugljični otisak
Oxfam izvješćuje da "10% najbogatijih ljudi diljem svijeta ima prosječni ugljični otisak 11 puta veći od najsiromašnije polovice stanovništva i 60 puta veći od najsiromašnijih 10%." Tih 10% svjetske populacije odgovorno je za 50% svih emisija ugljika. Razlika se povećava kada se samo 1% onih koji najviše zarađuju usporede s najsiromašnijima. Prosječni otisak ove skupine je 175 puta veći od 10% najnižih (str. 1).
Postoje razlike između različitih dijelova u emisijama između bogatih i siromašnih. Prvih 10% u SAD-u emitira 50 MCET, dok 10% najboljih u Indiji emitira 2,07 MCET. Najnižih 50% SAD-a emitira 8,57 MCET, a najnižih 50% Indije emitira 0,42 MCET, prema Oxfamovom tehničkom izvješću (str. 10). Dakle, 10% najbogatijih Indijaca ima prosječan ugljični otisak koji je četvrtina najsiromašnijih u SAD-u. To naglašava činjenicu da je životni stil glavni faktor kada se radi o ugljičnim otiscima.
U SAD-u ljudi koji zarađuju manje od oko 5000 USD godišnje imaju upola manji otisak (s manje od 3 MCET-a) od onih koji zarađuju između 10 000 do 30 000 USD godišnje, čiji je ugljični otisak veći od 5 MCET prema Hooverovom izvješću (str. 13).
Načini za smanjenje ugljičnog otiska
Bilo da je nečiji ugljični otisak iznad ili ispod prosjeka, postoji mnogo načina da ga smanjite i povećate kvalitetu okoliša. Nije potrebno u potpunosti promijeniti način života, već napraviti suptilnije i živjeti "zelenijim" stilom života. Uz sve veću zabrinutost zbog klimatskih promjena, postoji sve veći broj tehnologije za rješavanje emisija u svim sferama života.
